Nenasilno.ba
default-logo

“Ima izaći”: Paradu ponosa organizovat ćemo u inat primitivnoj SDA-ovki, da je naučimo slobodi, toleranciji i ljubavi

Piše: Danijal HADŽOVIĆ

Konačno je došao red i na Sarajevo. A bilo je krajnje vrijeme. Udruženje SOC, koje se u proteklom periodu nametnulo kao vodeći glas u borbi za prava i slobode pripadnika LGBT populacije, najavilo je da će 8. septembra u Sarajevu biti održana parada ponosa. Na taj način glavni grad BiH prestat će biti jedna od rijetkih evropskih prijestolnica u kojima parada još uvijek nije održana.

Naravno, najava prve “Povorke ponosa” neizbježno je izavala mnoštvo reakcija, među kojima je   posebno “briljirala” Samra Ćosović-Hajdarević, kantonalna zastupnica SDA u KS. Zgrožena najavom povorke u Sarajevu, na svom FB profilu napisala je himlerovski odvratan komentar u kojem, je između ostalog, poručila da  “…želim da se ovakvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće osporavati”.

Ovakav događaj valja prije svega pozdraviti iz vizure boljeg razumijevanja slobode kao najvažnijeg i vrhunskog ljudskog prava. Na tom pravu počiva sva naša civilizacija. Neovisno od bilo kakvog moralnog suda, to pravo nam omogućava da, ukratko, činimo sve što želimo sa svojim životom sve dok fizički ne ugrožavamo druge ljude koji nas okružuju. Takva sloboda, dakako, podrazumijeva i nesporno pravo pojedinaca i grupa koje žele da se javno okupljaju i nenasilno izražavaju svoj stav o čemu kod žele i kako god žele, bez obzira radilo se tu o demobilisanim borcima, udruženju pčelara ili pripadnicima LGBT populacije. Cijena življenja u slobodnom društvu, s kojom se klerikalci moraju pomiriti, je i da  ljudi s drugačijim svjetonazorima i stilovima življenja od njih imaju pravo na svoju slobodu i izražavanje, kao što se uostalom, i nerijetki pojedinci s druge strane ideološkog spektra moraju pomiriti s činjenicom da, primjerice, vlasnici kafića imaju pravo da im u svom privatnom ugostiteljskom objektu ne toče alkohol ako ne žele. Dakako, ljudsko pravo je i ne osjećati simpatije prema LGBT populaciju i moralno ne odobravati povorku, no ono je pravo sve dok ostaje na nivou stava i mišljenja. Onaj ko traži zabrane i sanckije za stvari koje mu se ne sviđaju, a nikako ga lično ne ugrožavaju, pokazuje da prezire slobodu i  u konačnici ne shvata koliko ona i njega samog štiti od mogućih nedaća. Blagodati ovog prava da živiš, ali pustiš i druge da žive, te senzibiliteta za drugačiju manjinu, posebno bi trebala biti svjesna sama Ćosović-Hajdarević kojoj, kao ženi s hidžabom, mnogi šovinisti u današnjom Evropi žele da se “izoluje i skloni od naše djece i društva” i koja bi, ne tako davno, i u ovoj zemlji pod jednim drugim režimom bila podvrgnuta sličnom tretmanu kakav danas želi za pripadnike LGBT populacije.

Druga bitna stvar zbog čega je gay parada je bitna je politički kontekst. U jeku optužbi i ogavne propagande na račun Sarajeva da je ono postalo “Teheran”, grad islamske radikalizacije i netolerancije prema drugačijem, gay parada bit će još jedna prilika da se demonstrira i u svijetu na pravi način brendira kosmpolitski duh Sarajeva koji nikad nije zamro – DA, uprkos svim traumama kroz koje je prišlo, to jeste i dalje grad u kojem pod istim nebom mogu da žive Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Arapi, Amerikanci, muslimani, pravoslavci, katolici, jevreji, ateisti, vjernici, nevjernici, homoseksualci, pankeri, transeksualci, liberali, konzervativci, socijaldemokrate, vegetarijanci, debeli, mršavi, crni, plavi i ini, bez da jedni druge na bilo koji način ograničavaju u svojim slobodama i guše međusobno.

I na kraju krajeva, “Povorkom ponosa” ljudi u konačnici ipak šalju poruku ljubavi na koju traže isto pravo koje će im se poštovati kao i ostalim. A u društvu čije novinske stupce pune ratni zločinci, političari koji lešinare na nacionalizmu, mržnji i smutnji, sitni i krupni kriminalci ili sadisti koji muče životinje, divno je što će neko konačno javno na ulici zahtijevati pravo na ljubav. Zadaća svih tolerantnih, slobodoljubivih i pravdoljubivih građana je da im pružimo podršku i stanemo u zaštitu od svih onih čiji umovi i srca još uvijek nisu dovoljno bistri da bi razumijeli i poštovali tuđe pravo na ljubav i slobodu.

U svom pozivu da se “izoluju” pripadnici LGBT populacije, na kojoj bi joj pozavidjeli Hitler i Staljin u paketu, Samra Ćosović-Hajdarević, stavljajući sebe u ulogu glasnogovornika apsolutne većine, tvrdi da “imamo svoje pravo da biramo s kim želimo da živimo”. Vidite, imate isključivo u Vašoj kući i na Vašem privatnom posjedu. U civiliziranom društvu pojedinac je osnovna jedinka, koja zakonom kao takva mora biti zaštićena od svih, uključujući i eventualnu demografsku većinu. Ovo je i njihova zemlja i grad na koje imaju potpuno jednako pravo kao i Vi.

Imali smo, svi mi zajedno i svoje pravo da glasamo na izborima, pa su mnogi, nažalost, glasali za gospođu Ćosović-Hajdarević. I to je cijena življenja u slobodnom društvu predstavničke demokratije. Tako sam ja, protiv svoje volje, primoran da je kao narodnog poslanika finansiram svojim poreskim novcem. A ona i političari poput nje  su, sudeći prema njihovim stavovima i  dosadašnjim rezultatima, daleko veća cijena koju cjelokupno društvo tri decenije mora da plaća od one koju će ona i slični njoj morati platiti da istrpe paradu ponosa.

Preuzeto sa: Liberalniforum.com

About the Author

Leave a Reply

*

captcha *