Nenasilno.ba
default-logo

Nasilni ekstremzam škodi miru i bezbjednosti, ljudskim pravima i održivom razvoju u sklopu BiH društva. Nasilni ekstremizam predstavlja direktnu prijetnju uživanju u ljudskim pravima, od prava na život, prava na slobodu i sigurnost pojedinca, do prava na glas, udruživanja i prava na mišljenje, svijest i religiju. Mladi Bosne i Hercegovina, s osvrtom na nedavne istorijske i političke tenzije, pasivnost mladih i nedostatak kooperativnosti izmedju BiH entiteta doprinosi rastu nasilnog i ekstremističkog ponašanja, kako “onlajn” tako i u stvarnom životu. Takva nasilna ponašanja su nerijetko vođena od strane radikalnih etničkih, entitetskih i religioznih ideja i lako se šire među podanicima istih u sklopu BiH koristeći socijalne mreže kao vid komunikacije. Postojeći zakoni i regulaciona tijela za govor mržnje su zastarjeli i nespremni (ili nevoljni) na djelovanje protiv ubrzane ekspanzije negativnog uticaja koji socijalne mreže posjeduju nad životima mladih u BiH.  

U rezoluciji UN 2178 (2014) Savjet bezbjednosti jasno ističe vezu između nasilnog ekstremizma i terorizma, naglašava važnost mjera u skladu s međunarodnim normama i prepoznaje potrebu za prevencijom: “nasilnog ekstremizma koji može biti pogodan za terorizam”, zahtijeva kolektivne napore, “uključujući spriječavanje radikalizacije, regrutovanja i mobilizacije pojedinaca u terorističke grupe i postajanje stranih terorističkih boraca”. U toj rezoluciji Savjet “poziva države članice da pojačaju napore da se suprotstave ovakvom nasilnom ekstremizmu”, priznajući da “međunarodna saradnja i sve mjere koje države članice preduzimaju u cilju spriječavanja i borbe protiv terorizma moraju u potpunosti da se pridržavaju Povelje Ujedinjenih Nacija”. Definicije “terorizma” i “nasilnog ekstremizma” su prerogativa država članica i moraju biti u skladu sa njihovim obavezama prema međunarodnom pravu, posebno međunarodnom pravu ljudskih prava.

Globalna strategija Ujedinjenih nacija za borbu protiv terorizma, koju je Generalna skupština usvojila jednoglasno u svojoj rezoluciji 60/288, isključivo se bavi prevencijom i predviđa uravnoteženu implementaciju u sva četiri svoja načela: (a) suočavanje sa uslovima pogodnim za terorizam; (b) sprečavanje i borbu protiv terorizma, (c) izgradnja kapaciteta zemalja za borbu protiv terorizma i jačanje uloge sistema Ujedinjenih nacija u tom pogledu; i (d) obezbjeđivanje poštovanja ljudskih prava za sve i vladavine prava u borbi protiv terorizma.

Nasilni ekstremisti predstavljaju direktnu prijetnju uživanju ljudskih prava, od prava na život i prava na slobodu i bezbjednost čovjeka do slobode izražavanja, asocijacije i misli, savjesti i vjeroispovijesti.

U posljednjih 15 godina, mnogo istraživanja je sprovedeno kako bi se utvrdili pokretači nasilnog ekstremizma. Međutim, ne postoje autoritativni statistički podaci o putanji ka individualnoj radikalizaciji. Iako postoje prepoznatljivi trendovi i obrasci, postoji samo nekoliko oblasti konsenzusa koje postoje među istraživačima. Kvalitativno istraživanje, zasnovano uglavnom na intervjuima, ukazuje na to da se mogu razlikovati dvije glavne kategorije pokretača: “potisni faktori” ili uslovi koji doprinose nasilnom ekstremizmu i strukturnom kontekstu iz koga se pojavljuju; i “faktori vuče”, ili pojedinačne motivacije i procese, koji igraju ključnu ulogu u transformaciji ideja i žalbi za nasilnu ekstremističku akciju. Potrebna su dodatna istraživanja, kako kvalitativno, tako i kvantitativno za ovaj razvijajući fenomen.

U Bosni i Hercegovini, produženi i neriješeni sukobi imaju tendenciju da pruže plodno tlo za nasilan ekstremizam, ne samo zbog patnje i nedostatka vladavine koje proizilazi iz samog sukoba, već i zbog toga što takvi sukobi dozvoljavaju nasilnim ekstremističkim grupama da iskoriste duboko ukorijenjene žali u svrhu obezijeđivanja podrške i zaplijene teritorije i resursa u sklopu finalnog cilja kontrolisanja same populacije.

Iako uslovi koji pogoduju nasilnom ekstremizmu utiču na čitavu populaciju, samo mali broj pojedinaca je zapravo radikalizovan i okrenut nasilju. Kompleksne individualne motivacije i ljudske agencije igraju ključnu ulogu u eksploataciji ovih uslova i transformisanju ideja i patnji u nasilnu akciju.

Sprečavanje nasilnog ekstremizma je posvećenost i obaveza prema principima i vrijednostima sadržanim u Povelji Ujedinjenih Nacija, Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim međunarodnim instrumentima za ljudska prava. Da bi bili efikasni i održivi i u skladu s obavezama država članica prema međunarodnom pravu, svi zakoni, politike, strategije i prakse usvojeni da spreče nasilni ekstremizam moraju biti čvrsto utemeljeni u poštovanju ljudskih prava i vladavine prava.

Novousvojeni ciljevi održivog razvoja eksplicitno uključuju ciljeve koji se odnose na sprečavanje nasilja i promovisanje miroljubivih i inkluzivnih društava.

Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija je 9. decembra 2015. godine jednoglasno usvojio odlučnu rezoluciju o mladima, miru i sigurnosti koja priznaje da “mladi imaju važnu i pozitivnu ulogu u održavanju i unapređenju međunarodnog mira i sigurnosti”.

UNSCR 2250 (2015) identifikuje pet ključnih stubova za djelovanje: učešće, zaštitu, prevenciju, partnerstvo i razdvajanje i reintegraciju. Ovom rezolucijom se pozivaju države članice da mladima daju veći glas u donošenju odluka na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou i razmotre uspostavljanje mehanizama koji bi omogućili mladim da značajno učestvuju u mirovnim procesima.

Predložene aktivnosti će raditi direktno sa mladima koji su zvanično zastupljeni u dva omladinska savjeta u oba entiteta BiH, rade sa drugim relevantnim omladinskim NVO-ima, relevantnim ministarstvima i medijima i proizvodiće alate i mehanizme koji će direktno uticati na donosioce odluka u ovoj zemlji da modernizuju i ažuriraju zakonodavstvo u BiH kako bi odgovorilo na izazove nasilnog ekstremizma u digitalnom svijetu mladih i spriječilo ih da budu laka meta za ekstremne ideje i organizacije koje koriste digitalni svijet (posebno socijalni mediji) kao alat za predstavljanje svojih ideja i zapošljavanje novih članova. Vjerujemo da će ovaj projekat na jednom mjestu okupiti sve relevantne zainteresovane strane i podići svijest o tome da je trenutna situacija i momenat pravo vrijeme za djelovanje u borbi protiv govora mržnje, nasilnog ekstremizma i drugih negativnih akcija za mlade u ovoj zemlji, inače možda će biti prekasno.